Uskoro Apokalipsa: Je Li Civilizacija Prošla Ekološku Točku Bez Povratka?

2023 Autor: Peter Bradberry | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-07-27 17:19

Iako postoji urbana legenda da će svijet završiti ovu godinu na osnovu pogrešne interpretacije majanskog kalendara, neki istraživači misle da će četrdeset godina star računarski program koji predviđa kolaps društveno-ekonomskog poretka i masovni pad ljudske populacije u ovom stoljeću biti na meti.

Sjećate se kako bi Wile E. Coyote, u svojoj opsesivnoj potrazi za Road Runnerom, pao sa litice? Nesretni grabežljivac istrčao je ravno s ruba, zaustavio se u zraku kako je to mogao samo animirani lik, pogledao ispod sebe u oku koji istječe očima i srušio se ravno u oblak prašine. Splat! Prije četiri decenije, računalni model Massachusetts Institute of Technology nazvan World3 upozorio je na takav mogući kurs ljudske civilizacije u 21. stoljeću. U knjizi Limits to Growth, gorko osporavanoj knjizi iz 1972. godine koja je objasnila ova otkrića, istraživači su tvrdili da globalni industrijski sistem ima toliko inercije da ne može lako ispraviti kurs kao odgovor na signale planetarnog stresa. Ali ako se ekonomski rast nije zaustavio prije nego što je stigao do ruba, upozorili su, društvo je krenulo ka prekoračenju - i prstenu koji bi mogao ubiti milijarde.

Ne gledajte sada, ali trčimo u zraku, tvrdi nova knjiga. 2052: Globalna prognoza za narednih četrdeset godina (Chelsea Green Publishing), Jorgen Randers iz Norveške poslovne škole BI u Oslu i jedan od originalnih World3 modelera, tvrdi da će nas druga polovina 21. stoljeća približiti apokalipsi u obliku ozbiljnog globalnog zagrijavanja. Dennis Meadows, emeritus profesor sistemske politike na Univerzitetu New Hampshire, koji je bio na čelu izvornog M. I. T. tim i ponovo posjetio World3 1994. i 2004. godine, ima još mračniji pogled. Program iz 1970-ih dao je razne scenarije, u nekim od kojih čovječanstvo uspijeva kontrolirati proizvodnju i populaciju da žive unutar planetarnih granica (opisano kao Ograničenja rasta). Meadows tvrdi da održivi putevi modela više nisu nadohvat ruke jer čovječanstvo nije djelovalo u skladu s tim.

Umjesto toga, najnoviji globalni podaci prate jedan od najalarmantnijih scenarija, u kojem se ove varijable neprestano povećavaju da bi dosegle vrhunac, a zatim iznenada padaju u procesu koji se naziva kolaps. Zapravo, "vidim da se kolaps već događa", kaže on. "Hrana po stanovniku opada, energije postaje sve manje, podzemne vode se troše." Zabrinjavajuće je, primjećuje Randers, što se staklenički plinovi emitiraju dvostruko brže nego što ih okeani i šume mogu apsorbirati. Dok su 1972. godine ljudi koristili 85 posto regenerativnog kapaciteta biosfere za podršku ekonomskim aktivnostima poput uzgoja hrane, proizvodnje robe i asimilacije zagađivača, ta brojka sada iznosi 150 posto i raste.

Randersove ideje najsličnije su scenariju World3 u kojem energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije sprečavaju najgore posljedice klimatskih promjena sve do 2050. Sljedećih nekoliko decenija, Randers predviđa, život na Zemlji nastavit će se manje-više kao i prije. Bogata gospodarstva nastavit će rasti, iako sporije, jer će ulaganja trebati preusmjeriti kako bi se riješila ograničenja resursa i ekološki problemi, što će na taj način ostaviti manje kapitala za stvaranje robe za potrošnju. Proizvodnja hrane će se poboljšati: povećani ugljični dioksid u atmosferi uzrokovat će brži rast biljaka, a zagrijavanje će otvoriti nova područja kao što je Sibir. Stanovništvo će se povećati, iako polako, na najviše oko osam milijardi blizu 2040. Na kraju će, međutim, poplave i dezertifikacija početi smanjivati poljoprivredno zemljište, a time i raspoloživost žita. Uprkos naporima čovječanstva da ublaži klimatske promjene, Randers predviđa da će njegovi učinci postati porazni negdje nakon sredine stoljeća, kada će se globalno zagrijavanje ojačati, na primjer, paljenjem požara koji šume pretvaraju u neto emisije, a ne u apsorbere ugljika. "Vrlo vjerojatno ćemo ratovati mnogo prije nego što stignemo tamo", dodaje Randers mrko. Očekuje da će masovna migracija iz zemalja koja su neživa dovesti do lokaliziranih oružanih sukoba.

Graham Turner iz australijske Organizacije za naučna i industrijska istraživanja Komonvelta strahuje da bi do kolapsa moglo doći i ranije, ali zbog vrha nafte, a ne klimatskih promjena. Nakon usporedbe različitih scenarija koje je generirao World3 s nedavnim podacima o broju stanovnika, industrijskoj proizvodnji i drugim varijablama, Turner i, odvojeno, Nizozemska agencija za procjenu okoliša PBL, zaključuju da globalni sistem pomno prati krivulju izlaznog poslovanja. U ovom modelu ekonomija nastavlja rasti kako se očekivalo otprilike do 2015. godine, ali onda posustaje jer se neobnovljivi izvori poput nafte sve skuplje vade. "Nije da nam ponestaje ovih resursa", objašnjava Turner. "Stvar je u tome što dok pokušavate doći do nekonvencionalnih izvora, kao što su duboki okeani, potrebno je puno više energije da biste izvukli svaku jedinicu energije." Kako bi nastavio s opskrbom naftom, model predviđa da će društvo preusmjeriti ulaganja sa poljoprivrede, što će uzrokovati pad proizvodnje hrane. U ovom scenariju, stanovništvo doseže maksimum oko 2030. godine između sedam i osam milijardi, a zatim naglo opada, izlazeći na oko četiri milijarde u 2100. godini.

Slika ljubaznošću holandske Agencije za procjenu okoliša PBL.

Meadows drži da je kolaps sada sve samo neizbježan, ali da će njegov stvarni oblik biti previše složen da bi ga bilo koji model mogao predvidjeti. "Kolaps neće biti vođen jednim prepoznatljivim uzrokom koji istovremeno djeluje u svim zemljama", primjećuje on. "Doći će do samo-ojačavajućeg kompleksa pitanja", uključujući klimatske promjene, ograničenja resursa i socioekonomsku nejednakost. Kad se ekonomije usporavaju, objašnjava Meadows, stvara se manje proizvoda u odnosu na potražnju, a "kada bogati ne mogu dobiti više stvaranjem stvarnog bogatstva, počinju koristiti svoju moć iz nižih segmenata." Kako se oskudice povećavaju, a nejednakost povećava, revolucije i društveno-ekonomski pokreti poput Arapskog proljeća ili Okupirajte Wall Street postat će sve rašireniji - kao i njihova represija.

Mnogi promatrači protestiraju da takvi apokaliptični scenariji umanjuju ljudsku domišljatost. Tehnologija i tržišta riješit će probleme čim se pojave, tvrde oni. Ali da bi se to dogodilo, tvrdi ekonomista Partha Dasgupta sa Univerziteta u Cambridgeu u Velikoj Britaniji, kreatori politike moraju voditi tehnologiju s pravim poticajima. Sve dok su prirodni resursi podcijenjeni u odnosu na njihove stvarne ekološke i socijalne troškove - sve dok, na primjer, potrošači automobila ne plaćaju živote izgubljene u ekstremnim klimatskim uvjetima uzrokovane zagrijavanjem zbog emisije ugljika u svojim vozilima, tehnologija će i dalje stvarati roba koja troše resurse i pogoršavaju teret na ekosustav, tvrdi Dasgupta. "Ne možete očekivati da će tržišta riješiti problem," kaže on. Randers ide dalje, tvrdeći da kratkoročni fokus kapitalizma i postojećih demokratskih sistema onemogućava ne samo tržištima već i većini vlada da se efikasno nose sa dugoročnim problemima poput klimatskih promjena.

"Nalazimo se u periodu trajnog kaosa čiju veličinu ne možemo predvidjeti", upozorava Meadows. Više ne troši vrijeme pokušavajući uvjeriti čovječanstvo u granice rasta. Umjesto toga, kaže, "Pokušavam razumjeti kako se zajednice i gradovi mogu zaštititi od neizbježnog teškog slijetanja.